уторак, 23. август 2016.

SPORNO, NESPORNO IZ NOVOG SADA

- Super liga Srbije, 6. kolo -

Sportski direktor FK Partizan, Ivica Ilijev između ostalog je u izjavi za sportske medije izneo sumnju da su možda crno-beli u meču sa Spartakom Ždrebčeva krv, koji je odigran u sklopu 6. kola Super lige Srbije, oštećeni za dva nedosuđena kaznena udarca. Pretpostavljam da je Ilijev mislio na situacije iz drugog dela igre kada je u kaznenom prostoru domaćeg tima u dva navrata došlo do kontakta domaćeg igrača sa igračima Partizana. Ako je Ilijev na te situacije mislio evo istih pa da vdimo koliko je njegova sumnja bila opravdana.

Kod prve situacije radilo se o kontaktu između igrača domaćeg tima Mudrinskog i jednog igrača u crno-belom dresu nakon što je lopta ubačena u kazneni prostor domaćeg tima. Naime, na loptu koja je bila ubačena krenuo je igrač u crno-belom dresu usledio je kontakta sa domaćim igračem nakon čega je gostujući igrač pao. Kod ove situacije se ne postavlja pitanje postojanja kontakta jer on izvesno da postoji. Postavlja se pitanje da li je u tom kontaktu bilo kažnjive radnje iz Pravila 12. Analizirajući ovu situaciju evideno je da je igrač domaćeg tima koristio ruku u duelu sa protivnikom što znači da treba doći do odgovora da li je to korišćenje ruke bilo suprotno odredbama iz Pravila 12. Odnosno, da li se ponašanje igrača domaćeg tima može okarakterisati kao kažnjiva radnja – guranje protivnika rukom. Ova vrsta prekršaja je veoma specifična zbog toga što guranje ne mora po intezitetu da bude izražajno, ali može da i kao takvo predstavlja prekršaj nad protivnikom. Nekada je dovoljno igrača samo malo gurnuti rukom (rukama) pa da igrač izgubi ravnotežu u kretanju ili skoku, ili pak kontrolu nad loptom. Često se dešava da iz ugla gde se nalazi sudija određeno guranje ne „puni oči sudiji“ ali to ne znači da prekršaja nije bilo. Fudbal jeste sport sa kontaktima i to nije sporno, kao što nije sporno ni to da svaki kontakt ne znači i prekršaj. Da bi jedan kontakt bio ne kažnjiv ne sme biti suprotan odrdbama iz Pravila 12.
Kada se vratimo na navedenu situaciju stičem utisak da je guranje od strane Mudrinskog postojalo, kao i da ono po svom intezitetu nije bilo izražajno ali da je i kao takvo predstavljalo prepreku za protivničkog igrača pogotovu što se protivnički igrač nalazio u skoku. Ako pratimo let lopte i položaj igrača, aktera situacije, stiče se utisak da je igrač u crno-belom dresu bio, žargonski rečeno, „na lopti“ a da je guranjem taj povoljan položaj izgubio. Drugo, ponašanje igrača u tamno plavom dresu navodi me na razmišljanje da cilj tog igrača nije bila lopta već želja da se protivnički igrač onemogući da igra loptu glavom. Kada se pazl viđenog sklopi mišljenja sam da je od strane Mudrisnkog bilo elemenata kažnjive radnje iz Pravila 12 – guranje protivnika rukom.

Druga situacija je veoma interesantna jer po onome kako se odvijala u sebi objedinjuje dva aspekta koji su veoma važni za dosuđivanje prekršaja. Ta dva aspekta su „prekršaj“ i „položaj lopte u trenutku prekršaja“. Kod ove situacije nije sporan kontakt između vratara domaćeg tima i napadača gostiju, kao što nije sporno ni to da je u tom kontaktu od strane vratara bilo elemenata kažnjive radnje iz Pravila 12 – skakanje u protivnika. Ono što treba utvrditi je položaj lopte tj. da li je lopta bila u igri u trenutku kada je došlo do prekršaja.
Upravo potonje rečeno navodi me na razmišljnaje da je sudija doneo ispravnu odluku što nije dosudio prekršaj. Naime, u trenuku kada je vratar načinio prekršaj nad napadačem gostujućeg tima stičem utisak da je lopta već bila van terena za igru, odnosno već je bila van igre. Znači, u konkretnom slučaju nema osnova da se dosudi kazneni udarac.

1 коментар: